Devedesetih sam radila u RTS TV Novi Sad. Bila sam novinar u kulturi, informativa. To je bio neverovatan vrtuljak na kome sam se vozila deset godina. Sa događaja na događaj, sa festivala na festival, sa promocije na promociju…Bilo je dana kada sam radila po prikaz knjige, izveštaj sa nekog dramskih amatera festivala u Crvenki, napr.  i neki svečarski prilog povodom nekog praznika. Bilo je dana kada sam ulazila u bioskopsku salu ujutru i izlazila u kasne večernje sate, kada sam jela burek na sred pozorišne premijere jer taj dan nisam stigla u usta ništa da stavim, ili kada sam išla na dva tri ručka, jedan za drugim. Bilo je noći u kojima sam spavala par sati u redakciji za stolom da bih ujutru u četiri montirala prilog za jutarnji program. Bilo je balova i pucnjava, izbegličkih kolona i slavnih ličnosti, pisaca i pesnika, slikara, akademika, istorije na dlanu i okruglih stolova na kojima se krojila mapa države. Ono što je istina…bila sam ekskluzivni novinar koga su puštali iza zatvorenih vrata za visoke goste najstarije institucije Srba u nas Matice srpske, bilo je pisama iz sveta onih koji su plakali kada bih ja, prva u Srbiji u Dnevniku u pola osam objavila priču o Božiću…jako sam brzo dobila posao za stalno. Zato što sam bila glas lepote, u ta gadna vremena kada se sa tva mahom izlivala reka krvi u ratnim devedesetim. Nisam bila politički aktivna i nisam bila ničija ljubavnica. Bila sam ekskluziva. Jednom su probali da me zamene, i stave svog SPS novinara u MS. Nisu je pustili unutra, bukvalno. Nisu joj otvorili vrata. Posle su me ostavili na miru. Nije bilo ni cenzure. Uglavnom bi bili iznenađeni kada me vide, jer se nikad nisam slikala. Klinka. Niko.

Sve najbolje, najlepše, najveće. Ono što je takođe istina je da se nisam bavila istraživačkim novinarstvom. Toga nije bilo u informativi. (Nema cenzure, ali nema ni istraživanja, to je bar jasno za RTS). Ne znam kako je sada. Onda sam naučila kako reč može da bude moćna i obavezujuća. Kako može da promeni nečiji život za tren. Naučila sam šta je moć manipulacije. Šta je moć retorike. Kako zlatna reč otvara, kako optužuje. Kako jedna može da se meri zlatom. I blatom. Kao ljudi brzo zaboravljaju. Kako nikad ne zaboravljaju. Kako je sve relativno. Kako ništa nije relativno.

Dvehiljaditih sam se potpuno povukla i bavila se najčasnijim zanimanjem na svetu. Podizanjem moga sina. Da se nije dešavalo to što se dešavalo u mom privatnom životu, da nisam ostala sama sa vrlo malim dečakom, nikad ne bih napustila novinarstvo. Nikad. Nikad. Ono mi je u krvi i dan danas.

Oko dvehiljade desete sam otkrila blog koji mi je nadoknadio prazninu koju sam imala kada sam otišla iz RTS u prosvetu, koja jeste moj primarni poziv. Magistar sam književnost, inače.

Blog je dopustio sve ono što RTS nije. A to je da se upustim u komentarisanje stvarnosti izvan uređivačke politike matične kuće, kakva je bio RTS. Da se pozabavim stvarima koje volim i da samo sebi i svom osećaju profesionalne etike odgovaram za ono što pišem. Da ostavim prostor za istraživanje umetnika koji nemaju dovoljno prostora u velikim medijima. Da konačno pokažem da se uređenjem sopstvene stvarnosti može uticati i na promene oko mene, pa bilo to biciklističko lepljenje plakata i pravljenje anketa  ili pokazivanje široj javnosti da deca JESU  naše najveće blago i da je obrazovanje značajan segment ako ne i najznačajniji za očuvanje nacionalnog identiteta. Posebno, ako ste profesor maternjeg jezika, kao ja.

I konačno, za otkriće, prilično kasno, moje spisateljske prirode, bez koje danas ne bih bila ono što jesam, moje prirode pisca.

Iako po definiciji mikro bloging više paše uz socijalne interakcije na Twitteru, na pr. (da, znam šta je Twitch) smatram da grupa blogera koju ja pratim i koja prati mene, u suštini pripada toj odrednici. Da se razumemo, ima među nama onih koji imaju milionsku publiku, ili čitav niz objavljenih romana, izdavačku kuću, ili čitavu armiju pratilaca na društvenim mrežama… Ipak po odrednici koja paše za ovaj prostor…retko ko od nas se može pohvaliti pozicijom influensera, kako ga naša scena vidi. Naš uticaj je na ljude oko nas, na promene oko nas i čini mi se, da niko ni ne želi da drugačije bude.

Lično, srpsku scenu influensera vidim kao pokretne reklamne kataloge, kojima verujem koliko reklamama na tv, koje uglavnom preskačem. (Filmove i onako gledam preko neta)

Ili ipak želi?

Prošlih par godina sam išla na više različitih konferencija koje su obuhvatale različite IT segmente. Ovoga puta bih izdvojila Enter konferenciju koja se pozabavila osnaživanjem žena u IT sektoru. kada sam bila mlađa, uvek bih pravo druženje sa sjanim ženama krunisala nekakvom zajedničkom akcijom. Sa Snežanom sam celu mladost pravila hepeninge u KC Novog Sada ( ona je univerzitetski profesor danas), sa Minjom radila zajedno u TVNS (ona je u Kanadi u kulturi sad)

Na blogu sam tako, našla istomišljenike i istomišljenice koji obožavaju ono što rade, veliki broj njih (srećna ja!).

Naša zajednička misija je da blog prostor učinimo mestom koje će biti najčitaniji prostor danas.

Da nikako ne bude, a ovo sam preuzela sa Wikipedije

Kontroverza blogova

Javno iznošenje osobnih stavova vezanih uz poslovne aktivnosti dovela je do nekoliko evidentiranih slučajeva gubitka. Blogovi nemaju isti tretman kao tisak, te se blogere ne smatra novinarima, stoga nisu zaštićeni sa slobodom štampe. Javljali su se i slučajevi senzacionalističkog iskorištavanja pojedinih blogera u masovnim medijima, te su pojedini blogovi imali dimenziju reality show-a.

Blogerska etika

Blogeri vrlo često nastupaju kao interesna skupina. Čest je običaj ostavljanja komentara, najčešće međusobne pohvale istomišljenika.

Pouzdanost informacija na blogu

Individualni blogovi često predstavljaju trač rubrike koje prenose minorna događanja, glasine i osobne stavove. Kako najčešće nemaju uredništvo, već se radi o laicima koji samostalno iznose teme koje su interesantne njima i uskoj skupini istomišljenika, javno mjenjeblogove često smatra neozbiljnim.

Ozbiljni kolaborativni projekti svog svoje ažurnosti često ne zaostaju sa masovnim medijima. U tzv. ozbiljnoj, često žutoj štampi ponekad se prenose poluinformacije iznesene na blogovima, što upućuje da ovaj informativni sustav ponekad ima znatni utjecaj. Na blogu se bilježe i propagandne aktivnosti, primjerice političke kampanje.ee

U ime zajedničke misije,  a sve je počelo na inicijativu naše Neg   kao sasvim prisna sedeljka u kafani, sa ićem i pićem da blog postane stvarni život a ne samo virtuelni . I tako, posle dve godine druženja ne samo na mreži…

Polet, Cetinjska

http://kidjos.com/

https://savourytrips.com/sr/o-meni/

http://miljalukic.blogspot.rs/ http://slovopres.com/

http://cakedobrogkuvanja.com/https://negoslava.wordpress.com/ http://negoslava.blogspot.rs/

http://www.starizanatisrbije.rs/author/milica-djokic/

https://slucajni.wordpress.com/

https://aleksandranm.wordpress.com/

http://www.rts.rs/page/radio/sr/story/25/beograd-202/2077073/ustanak-202.html

http://www.miljan-paunovic.com/

https://shonery.wordpress.com/

https://udavaca.wordpress.com/

http://kevaipo.rs/

https://ludanasta.wordpress.com/

https://evoblogamoga.wordpress.com/

http://odsvegaponesto-oljaka.blogspot.rs/

https://dorcol55.blogspot.rs/2017/12/jeste-li.html

http://www.ritamdana.com/soba-23-sladja-krucican-stanic/

Nemam pojma kako će da izgleda. Prvi put se okupljamo ovako. Ni da li će svi doći. Ni da li ćete doći Vi, naši čitaoci. Ipak, spremna sam za avanturu. 🙂